Samotni alkoholizam

Dobrodošli na moj blog

17.09.2016.

Saturday night fever

Srce mi kao u maloga dječaka zaigra pred večer subotnju.Valjda tako biva,onom malom dječaku ne zaigra srce onda kada je trebalo,ili je i kucalo jako u određenim trenutcima,ali je bilo naglo sankcionisano,pa bi se otkucaji svodili samo na one preživljavajuće,šezdeset puta u sekundi,svođeni na golo življene,dječaku nimalo zanimljivo. Mnogo godina poslije dječak više nije mali.Želi da mu srce jako kuca.Ali više zaigrati ne može tako lahko,još kada je bio mali zbog osmatranja leta ptičice,probijanja zrake Sunca u jutarnjim satima.Želi nadoknaditi i nadoknađuje,alkoholom,litrama alkohola.Večeras će biti posebna noć,ne znam zašto,ali vrlo dobro znam da će srce tući,zaboraviti na sve i barem na trenutak u iluziji alkohola pronaći smiraj,zaboraviti i prestati žaliti onog malog dječaka kojemu bol mnogo puta bijaše nanesena.

14.09.2016.

U tripu da sam književnik

Prije dvije godine se aktivno družih sa jednim prijateljem koji je naglo "ušao" u vjeru.Problem kod svih osoba koje tako naglo uđu je da vrlo lahko dotiču krajnosti,postaju ekstremisti.Islam kao kompleksna religija daje priliku malim brojem ljudi da donose sudove i zaključke proizišle iz izučavanja Islamskih knjiga.Među tim malobrojnim ljudima našao se i moj prijatelj koji se utripovao kao veliki vjernik i učenjak Islama.Nažalost to je samo proizišlo iz njegova ne znanja.Uglavnom donosio je visoke sudove i zaključke,osuđivao velikane i mnoga pravila.Nama je to bilo više šega,zezali smo se sa njim itd...Uglavnom sada je među "normalnima",ohladio je svoju glavu i shvatio da i nema mudrosti kao okean veliko. Danas vraćam film unazad iz razloga što sam predao svoj rukopis na lektoriranje i već danas sebi umišljam da ću postati jedan od onih velikana...Bitno je da sam izvukao pouku iz gore navedene priče,shvatam da su se knjige pisale prije mnogo hiljada godina,da će se pisati još mnogo hiljada godina i da sam u tom prostranstvu samo još jedan koji ima za cilj svijet mjenjati tintom.Ipak,osjećaj je fenomenalan,imam osjećaj da sam napisao jedno kvalitetno djelo vrijedno čitanja,u glavi se počinju javljati mnoge slike slavnih poprišta i onda se nanovo sjetim zaključka da sam samo mnogo uzbuđen i da je to samo jedna faza koju prolazi svaka osoba koja korača nekim novim nepoznatim poljima svoga života. :)

08.08.2016.

Brutalna anegdota

Bilo je to otprilike prije mjesec dana.Jedna osoba iz moga kraja je poginula u saobraćajnoj nesreći.Ta osoba koja više ne gazi ovom zemljom je imala dužne novce ocu moga prijatelja.Ništa tu nebih bilo posebno da moj prijatelj nije jedan od luđih ljudi u ovoj državi.Ja,prijatelj i njegov otac smo otiši na posljednji ispraćaj toj osobi.Poslije toga smo otišli na kafu prijateljevoj kući.Luđak dolazi na ideju da uzme mobitel od svoga oca,nalazi svoj broj u imeniku,imenuje ga imenom umrle osobe,pravi broj od pokojnoga naravno briše.I tada kreće ludilo.Prvu poruku koju mu je poslao bila je "Hajd dođi po pare da ti vratim".Dobija poruku a mi ga posmatramo kako je čita.Ne mog vam dočarati njegovu reakciju mjenjanja boja na licu,mi se čitavo vrijeme pravimo budale i kao pitamo ga ko ga se sjetio a on odgovara "neko pogriješio broj".Mi na to ništa,popijemo kafu,odem kući...Par minuta prije 23 sata dobijam poruku od prijatelja kako je poslao starom poruku "eto mene tebi",kaže poslije toga ga zvao,prvi poziv odbije,dok je na drugi isključio telefon hahaha.Još uvijek mu ništa nije rekao...

07.08.2016.

Rastok Fest Jelah

Prije otprilike 29 sati događaj kao zvanično krenu.Kao da je jučer bilo(ovo bih trebalo biti smješno),još uvijek osjećam neku čudnu vrstu bijesa prema ljudima koji su organizatori Rastok Festa.Sjećam se kada je bilo Zabranjeno Pušenje,moj prvi koncert na kojega sam otišao,tada sam imao možda 12 godina.Jučer dođoh kao čovjek da se roknem,da budem među ljudima pozitivne energije.I bilo je pozitivne energije,dok s druge strane,umjesto da uživam u dobroj svirci,na samome početku sam morao slušati piskutavu pripremu koja je trajala možda i više od jednog sata,naravno,zahvaljujući nesposobnosti organizatora koji nisu u stanju da izvrše zadatke koji su im dodjeljeni od prve grupe.Prva grupa bijaše Dolia iz Sarajeva.Gitarista je popizdio,rekao je da će odsvirati samo jednu i da se kupe(publika ga je razumjela i podržala aplauzom).Sada ću da se vratim na sami početak,tamo gdje se karte kupuju.Ulaz cener,dadnem cenera,vjerujem da će se s njime širiti polahko izumiruća kultura.Sjedim na tribinama i posmatram,ljudi sa svih strana ulaze ne plaćajući.Krivi su ljudi zbog svoje ne kulture ali su još više i organizatori.Redara nabrojat na prste jedne ruke,ustvari ja sam samo jednog redara i vidio.Hajd,rekoh sebi,neću uopšte na to obraćti pažnju.Naručujem pivo 2.50km,Preminger ako se ne varam.Pijem pivo 2.50km (2 deca,mala čaša),kad malo "pametniji"od mene unose dvolitru za 2.49(deset mojih piva)dok s druge strane"pametni"organizatori zarađuju na nekim drugim prljavim levelima.Uglavnom,poenta ovoga što pisah je da oni što se zalažu za širenje kulture i toleranicje,individualnosti i razlika,istu uništavaju,kako svjesno tako i nesvjesno.p.s.ako je tko jučer bio volio bih čuti njegov/njen utisak.Lijep pozdrav

04.08.2016.

Kastriran od života,možda !?

Danas poslijepodne po dobro uhodanom protoklu bijah na kafi u kafiću gdje sam u zadnje vrijeme stalni gost.Po mogućnosti sjedam za jedan te isti stol,naravno ukoliko je slobodan.Danas nije bio slobodan,ali je zato bio jedan čitav red slobodnih stolova,odmah pored ceste,naravno,računajući onaj trotoar kao tampon zonu između automobilskih guma i prividnog privatnog prostora oko stola.Ne volim neharmoničnu buku,nepotrebno podizanje obrtaja rada motora,sviranja iz auta kako prolaznicima tako i onima ispred,koji valjda po "sviračevim"standardima nema pojma voziti i "j.. mu mater ko mu dade vozačku".Po dobrom starom običaju pokušavam sve to ignorisati i biti normalan,kafu po sebi ne proliti.Na petnaestak metara od sebe vidim loklanog čovjeka od pedesetak godina koji je poznat po tome da sakljupa kartone po trgovinama i svim ostalim objektima gdje se ta ambalaža može pronaći,kasnije ih prodaje i od toga valjda djelomično i živi.Znam malo stvari o njemu,dok i te znane zaključih iz samog posmatranja njega dok hoda ulicom.Tih i povučen,čovjek koji gleda svoja posla.Dok o njemu razmišljah onako nesvjesno,za trenutak se stvori na trotoaru pored mene.Ispod desne ruke je imao pet spresovanih kartonskih kutija.Da,zaboravih reći da je uvijek imao pognut pogled,duboko zamišljen,da se uvijek zapitaš gdje se ovaj čovjek svojim duhom trenutno nalazi.I Bog mi dade odgovore i na to,baš tada.Najednom stade,zamislite čovjeka koji hoda i odjednom stane,vrlo čudan momenat.Stoji tako kao kip u vremenu i prosotoru.Najednom ispod ruke mu se izvuče jedna kutija koja pade na trotoar a zatim druga.Ne shvatajući o čemu se radi nastavljam biti puki posmatrač bez ikakve reakcije.Čovjek gubi kontrolu nad svojom rukom i padaju mu svi preostali kartoni,dok se u tom trenutku okreće ka meni i nekim čudnim pogledom me gleda.Ubrzo sam shvatio da je to bio pogled koji mi je govorio da reagujem,da skočim na noge i uhvatim ga da ne padne na leđa.Ukočen pada na leđa.Samim činom svršetka pada shvatam situaciju i kao najbliži dolazim do njega sa čašom vode kojom ga umivam po licu i vratu.Lice,ukočeno,šake stisnute.Po svome znanju,to jeste ne znanju o ljudskim poremećajima,shvatam da čovjek ima kako mi u narodu kažemo "padavicu".Trčim do svoga stola,uzimam željeznu stolicu i brzo je donosim do njega i pokušavam se potruditi da je stisne svojom šakom.Poslije nespretnih pokušaja mene i nekolicine ljudi koji se okupiše da mu pomognu,čovjek dolazi sebi dok se ubrzo diže na noge.Nudim ga da sjedne za moj stol što i čini,dok ja kupim one kartone i naslanjam za stol.Pitao sam ga da popije kafu,nije želio ali je zato uzeo dobru staru Drinušu.Zapalili smo po jednu,nismo niti jedne progovorili.Izgubljenog pogleda,ustaje i uzima svoje kartone,nanovo ih stavlja pod ruku i nastavlja svoj zacrtani put.Poslije toga mislim u sebi kako jedan poremećaj čovjeka može kastrirati od života,uskratiti te za veliki dio blagodati koje su ispred tebe,koje možeš koristiti jer si fizički i psihički potpuno zdrav,ali eto,postoji taj momenat za kojega nikad ne znaš kada može uslijediti i baš zbog toga momenta nikada ne smiješ krenuti u neke stvari. I tada shatim gdje se uvijek nalazi duhom svojim,možda tamo gdje padavice ne postoje,na nepreglednim poljima sreće,ili pak na vječnom bojištu isčekivanja toga trenutka u kojemu će pasti i kontrolu izgubiti,potiskivajući tako sve one momente u kojima je normalan,trenutke u kojima može onako kako on želi.

04.08.2016.

Ništa se bitno nije desilo

U klubu sam bio dovoljno dugo da popijem dvije krigle piva(oko 40 min).Bog moje podsvjesne želje ispunjava,za slobodni stol pored mene dolaze dvije djevojke,naručuju pelinkovac i colu(svaka za sebe).Nisam tako veliki paćenik da tražim striktno djevojke,ali znate već situaciju,ukoliko ste muško društvo i ne odgovara vam baš ukoliko dođu "mudonje" pored vas,a ukoliko ste žensko društvo i ne želite baš slušati ispovjesti nekih ne znanih djevojaka pored vaših prijateljica od tko zna kada znanih.Na prvu mi se svidje jedna što bih mi muški kazali "red head",što je za mene uvijek predstavljalo znak buntovništva i kreativnosti,gdje sam u rijetkim situacijama i griješio u svojoj pretpostavci.Uglavnom,moj prvi kontak bijaše sa njom kada je kao štimala frizuru od ogledalo birtije kada joj kazah "nemoj dalje,odlična si tako".Na to se nasmijala i kazala kratkorječivo "ok,neću dalje" što je i bilo.Naručujem sebi i tročlanom društvu treću rundu krigli Staropramena na što govorim naglas,nebih li me dvije djevojke čule "i ako može čašćenje djevojkama pored nas".Slatko negativno klimanje glavom konobaru je bilo dovoljno da ne donese nove čaše pelinkovca,kao što je i meni bilo dovoljno da oraspoložim situaciju nekom izjavom kojom sam se izvadio iz "neugodne situacije".Djevojke su ubrzo otišle,pozdravili smo se kao neki formalni poznanci. Kasnije,mnogo kasnije,pored tko zna koliko pive po zadnji puta odlazim u toalet i tu se čitava čarolija noći odvija.Zaklonjen vratima od muzike slušam one riječi jasne koje dopiraše od iza vrata.Svi govore o svojim nadanjima,težnjama i planovima,onda,kada misle da ih muzika "srijedske" noći čuva u anonimnosti buke,štiti one riječi koje planirano dopiru do riječi slušaoca,ali ne planirano doživljavaju sve oblike istine u glavi jednog slušaoca koji je došao samo da piša,da izbaci ono što ga odavno mori,ali eto,već tada zaprima nove terete uopšte ne tražene.I onda se upitam,da li sam došao ili sam pošao!?

31.07.2016.

Lažem samoga sebe,pij,otkrovljenje je to

I tako dobrog starog Buka stavih kao "zaštitni" znak moga bloga.Ne znam zašto njega,ustvari znam,kao što i većina vas to zna.Ako je neko uzdigao alkohol na tako visoke blažene visine,tako mnogo stranica posvetio istome,izjavio čuvenu ,"Pronađi ono što voliš i pusti da te ubije",misleći na svoju ljubav prema alkoholu,potvrđujući istu cirozom jetre,pa kako onda zapostaviti Bukowskog i staviti nekoga drugog kao relevantnog za ovu temu. Eto,tako sa drugima pričam o njemu,kažu,serator i kukavica od čovjeka.Dobro,cijenim mišljenje,kao što je i on cijenio mišljenje drugih pa se tako povukao u tamu,ne dolazeći tako često u kontakt sa narodnim masama. U svojih dvadeset i nešto sitno ljeta,jučer samome sebi priznah da pijem i više od onoga ionako visokog balkanskog prosjeka.Sviđa mi se prelazak na "dark side",osjećam se više svojim a manje tuđim dok u glavi odjekuju nekad davno pročitane riječi... najteži rođendan za mene bio je moj 30. nisam želeo da iko zna. sedeo sam u istom baru noću i danju i mislio: koliko ću još dugo biti u stanju da održavam ovaj blef? kad ću odustati i početi da se ponašam kao svi ostali? naručio sam još jedno piće i razmišljao o tome a onda mi je stigao odgovor: kad budeš mrtav, bejbi, kad budeš mrtav kao i ostali.